PODIJELI

“Biti isti, biti poseban, biti slobodan, biti samo svoj” – pjevao je Zoran Kostić Cane, a ti stihovi kao lajtmotiv provlače se kroz predstavu “Logorilijada” Hrvatskog narodnog kazališta Mostar, u režiji Ivana Lea Leme, k. g. iz Splita. Kako ostati živ, kako misliti svojom glavom i ostati slobodan čovjek unatoč primitivizmu koji nas okružuje, pitanja su koje propituje ova politička drama.

Zavjet je njezinoga glavnog lika Ilije Jakovljevića, vrsnog intelektualca, pjesnika, novinara, odvjetnika i Mostarca, da se ni po cijenu života ne treba odricati sebe. Predstava govori o Jakovljevićevim uzničkim danima provedenim u ustaškom logoru Stara Gradiška i komunističkom kazamatu.

“Ja nisam vaš, ja sam svoj”, poručuje Jakovljević svome komunističkom isljedniku, nakon čega njegov život završava tragično. Ilija Jakovljević sanjao je jutra crvena od sunca, ali je nakon tame u ustaškom logoru dočekao komunistička jutra, ali crvena od krvi.

Totalitarni režimi progonili su svakoga koji je slobodno mislio. I ova politička drama, iako nema namjeru bilo koga izjednačavati, poručuje nam da odbacimo totalitarizme fašizam i komunizam, okrenemo se čovjeku pojedincu, moralnoj vertikali kakav je bio pjesnik i romanopisac, naš sugrađanin Ilija Jakovljević. Povijesna je to osoba koju je tek prije dva desetljeća njegov hrvatski narod počeo pravedno vrednovati i po njemu nazvao osnovnu školu u njegovu rodnom gradu. Ovom predstavom HNK Mostar podigao mu je živi spomenik. Bravo. Jer je Ilija Jakovljević kolateralna žrtva svih režima. Najprije je završio u kazamatima prve Jugoslavije zbog podržavanja Hrvatske seljačke stranke. Pavelićevi ustaše zatočili su ga u Staroj Gradiški zbog liberalnih i građanskih ideja zbog kojih je 1948. okončao život u komunističkoj tamnici izmrcvaren optužbama za suradnju s izdajnicima. Njegova memoarska knjiga na koju se dobrano naslanja ova predstava “Konclogor na Savi” napisana je 1944. godine, a objavljena tek 1999. godine, svrstala ga je u jednog od najuvjerljivijih književnih svjedoka Drugog svjetskog rata.

Predstava “Logorilijada” nastala u suradnji Hrvatskoga narodnog kazališta u Mostaru, Kazališta Marina Držića iz Dubrovnika i Matice hrvatske Mostar temeljena je na materijalu iz tri knjige – “Konclogor na Savi”, zbirke “Lirika nevremena” te “Grobnica za Borisa Davidoviča” Danila Kiša. U predstavi se mogu čuti recitirane Jakovljevićeve pjesme i zavičajne poeme o Hercegovini, koja uz lajbahovsku glazbu Zvonimira Duspera Dusa i glas Roberta Pehara, koji glumi glavnu ulogu, na trenutke jezivo zvuče. Hercegovina je za Iliju Jakovljevića više od zavičaja, ona je za njega mitska zemlja. Jako nas se dojmila Peharova gluma. Uloga Ilije Jakovljevića, po mome mišljenju, najbolja mu je u dosadašnjoj bogatoj glumačkoj karijeri. Prolio je za nju litre znoja, ali se isplatilo.

Ostali glumci na visini zadatka, u prvom redu iskusni Miro Barnjak u ulozi sarajevskog zubara Židova Josipa Gaona i posebice Branimir Vidić Flika kao Nikola Gagro, logorski čuvar. Silna je to gluma. U predstavi još igraju: Ivo Krešić, Ivan Skoko, Bojan Beribaka, Miro Bošnjak i Boris Matić.

Predstava “Logorilijada” publiku neće nasmijati, to je sigurno, ali će je opomenuti, posebice u ovom vremenu kada pojedini primitivci ponovno zveckaju oružjem i prizivaju rat. Ova predstava osvješćuje i prosvjećuje da trebamo vjerovati u pravedna crvena jutra. Jutra ljubavi.

Oliver Cvitković / Večernji list / 30. 5. 2018.

NEMA KOMENTARA