PODIJELI

Terra poetica ili zatvaranje kruga

Plakat predstave

Kada je prije šest godina Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru počelo s glazbeno-poetsko-scenskim kolažom „Hercegovina“, autor ovih redaka zaželio je dug život ovom repertoarno i kulturološki vrijednom kazališnom fenomenu, svojevrsnom živom spomeniku pjesničkoj baštini, koja se u najkraćem može sažeti u formulu: tisuće stihova, stotine pjesnika, pet stoljeća – od renesanse do danas, petero glumaca i jedna mistična zemlja, kao neiscrpno vrelo poetske inspiracije – Hercegovina. Prije svega, fascinira refleksivni potencijal ovog toposa, koji ovu regiju čini, uistinu, jednom od najopjevanijih na svijetu.

„Ako igdje na svijetu, a ono ovdje, potvrđuje se iskonsko pravilo i čovjekov znak i zakon: da bijeda i jad puštaju životonosnije, jedrije, plodnije i otpornije korijene od snage i moći.“ Ovo riječi Anđelka Vuletića samo su dio razloga opčinjenosti pjesnika Hercegovinom. Teško je i pokušati pobrojati sve moguće simptome „kontaminiranosti“ ovom zemljom. Stotine autora koje su pisali i pjevali o njoj svjedočanstvo je kako je ona istodobno i neotuđiv dio našeg identiteta, ali i neobjašnjivi magnet pjesnikinjama i pjesnicima koji nisu rođeni u Hercegovini.

Ipak, ne možemo ne primjetiti kako ova „terra poetica“ pjesnicima, uvrštenima u ovih pet glazbeno-poetsko-scenskih kolaža, predstavlja više od puke lokalne sljubljenosti i zavičajne sentimentalnosti, nego se ona u njihovim pjesmama izdiže na razinu jednog duhovnog imaginarija, koji nadilazi njezine zemljopisne ili povijesne limite. Istaknimo samo nekoliko poetskih velikana čije smo stihove imali privilegij slušati na sceni, poput Veselka Koromana, Antuna Branka Šimića, Jure Kaštelana, Maka Dizdara, Vlade Puljića, Vladimira Pavlovića, Stojana Vučićevića, Mile Pešorde, Krešimira Šege, Nikole Martića, Ivan Kordića

I ovaj peti dio počinje „koracanjem livadama plavim od sutona“, antologijskim stihovima A. B. Šimića, a potom slijede autori koji su svoju fasciniranost Hercegovinom zapisivali u zadnjim desetljećima prošlog ili početkom ovog stoljeća. Tu nisku, među ostalim, čine Pero Pavlović, Božidar Petrač, Miro Petrović, Ivan Tolj, Zdravko Kordić, Mile Stojić, Antun Lučić, Miljenko Stojić, Nenad Piskač, Dragan Šimović

Zatvaranje ovog peotskog kruga i višegodišnje scensko druženje s poezijom i stihovima, najviše ima zahvaliti glumcu Robertu Peharu koji je idejno, redateljski i interpretativno dao ključan obol, skupa s Velimirom Pšeničnikom Njirićem, Tinom Laco, Majom Lasić i Jelenom Kordić Kuret. Ukupno stotinu i osamnaest pjesnika i sto sedamdeset i šest pjesama.

Odjavljujemo se uspravni, ponosni i plavi od sutona…

Dragan Komadina

PODIJELI

NEMA KOMENTARA