PODIJELI

Piše: Tomislav Kurelec | KAZALIŠTE.hr | 24. lipnja 2019.

Originalni članak dostupan je ovdje >>>

Jedan od velikana suvremenog filma Woody Allen svoju je bogatu karijeru započeo u šezdesetim godinama prošlog stoljeća, afirmiravši se najprije kao izniman i vrlo originalan komičar. Oslanjajući se na tradiciju dvaju grana američke komedije, povezao je screwball i slapstick, verbalni i fizički humor na način blizak braći Marx, koje posebno cijeni. U tom okviru stvorio je tip neodoljivog neurotičnog, nespretnog i nesretnog židovskog intelektualca s kojim ga se i danas nerijetko poistovjećuje, iako je u pedesetak svojih filmova pokazao i mnoge druge odlike i drugačije, često i složenije pristupe filmskoj umjetnosti.

U nas se tek uzgred spominje njegovo bavljenje raznim oblicima komedije prije svjetski priznate filmske karijere. Vrlo rano je započeo objavljivati humoristične tekstove u novinama, a potom nastavio pisati tekstove za razne izvođače, prvenstveno stand-upa, koji ih nisu interpretirali onako kako je zamislio. Zato ih je, unatoč tremi, ipak počeo i sam izvoditi. U tim nastupima naziru se karakteristike specifičnog, autobiografski utemeljenog komičnog lika kojim je kasnije osvojio kinematografsku publiku. No u vrijeme kada počinje svoj filmski put, još uvijek je vezan i za kazalište, pa nekoliko njegovih komada ima uspjeha i na Broadwayu. Među njima ebno je zanimljiv Sviraj to ponovno, Sam kojem je protagonist tipičan primjer vudialenovskogantijunaka, intelektualca kojeg njegovo znanje i poznavanje teorije odvajaju od životnih realiteta, što rezultira nespretnošću i rastrojenošću koje ga još temeljitije pretvaraju u autsajdera koji je opterećen seksom, ali ne uspijeva ostvariti komunikaciju sa suprotnim spolom. Ovdje je filmski kritičar kojeg zanimaju vrijedni filmovi, među njima i europski, što ukazuje na ljubav prema filmu koju je Woody Allen gajio i prije nego što se njime počeo baviti, ali i na nerazumijevanje sredine prema takvim ljudima, što je uklopljeno u uspjelu komediju s elementima groteske i stand-up točaka.

Međutim, i pored priznanja za Allenove komade, oni su kod nas gotovo nepoznati, pa je ovo prvo uprizorenje Sviraj to ponovno, Sam u profesionalnom teatru na hrvatskom jeziku. To i ne čudi, jer njegov protagonist je stvoren po mjeri Woody Allena komičara i veliki je izazov osmisliti izvedbu tog komada s nekim drugim glumcem u glavnoj ulozi. Izgleda da mostarski HNK (kao što je pokazalo i nedavno gostovanje u Gavelli s autorskim projektom Marine Petković Liker Gnijezdo) postaje sve skloniji kreativnim rizicima. Na tom putu se sada oslonilo na zagrebačkog redatelja Marija Kovača, koji je većinu svojih zanimljivih predstava ostvario u izvaninstitucionalnim grupama. No, izgleda da je ovom prilikom (vjerojatno baš zbog rada u nacionalnoj kazališnoj instituciji) nešto manje no obično odstupao od očekivanih postupaka.

Takvom dojmu pridonosi ponajviše način rješavanja ključnog problema predstave – kako interpretirati protagonista da djeluje uvjerljivo u cjelini jedne baš zbog tog lica nužno pomaknute predstave, a da to ne bude imitacija Woodya Allena. To glavno lice, filmski kritičar zove se Allan Felix, ime koje asocira na prezime autora, uz za čovjeka kojeg je upravo napustila žena ironični dodatak Felix (Sretan ili Srećko). Robert Pehar ga tumači kao kompleksan lik, nalazeći psihološku motivaciju i za one pomalo bizarne postupke neprilagođene situaciji u kojoj se nalazi. Čak bi se možda moglo reći da je tako stvorio složeniju osobu od one koju stvara Woody Allen kao glumac. Međutim, Allenova se komika i temelji na tome da njegova neurotičnost tjera protagonista na silnu brzinu reakcija i promjena raspoloženja, dok Peharovo tumačenje više vodi prema uobičajenoj građanskoj komediji u kojoj humor proizlazi iz protagonistovih odstupanja od građanskih normi. Peharovo uspješno realistično kreiranje lika ipak ne funkcionira najbolje u svim dijelovima predstave, jer Allena ne zanimaju nijansirani prikazi psihološke motivacije nego brz ritam u kojem humor nastaje iz protagonistove brbljavosti kojom nastoji na začudan način objasniti svoje začudne postupke i atipične reakcije na stereotipne situacije.

U tim trenucima u kojima komad užurbano izlijeće iz građanske komedije i postaje svojevrstan primjer grotesknog teatra apsurda Peharova igra je nedovoljno brza, ali zato uspijeva iznad onoga što nudi tekst u stvaranju složenog odnosa s jedinom ženom koja ga razumije i cijeni – Lindom, suprugom njegovog najboljeg prijatelja koji mu (zajedno s njom) nastoji pronaći djevojku koja bi ga mogla izvući iz depresije u koju je zapao nakon odlaska svoje supruge. Angela Bulum vrlo dobro tumači Lindu, balansirajući između stereotipne slike žene iz srednje klase i neočekivanih, nerijetko komičnih postupaka koji otkrivaju da je taj stereotip ne zadovoljava, ali da se to ni samoj sebi ne usuđuje priznati. Za Woodya Allena je nećudoredan odnos između njih dvoje još jedan paradoks muško-ženskih odnosa koji pokazuje apsurd svijeta u kojem njegov protagonist živi, dok u mostarskoj izvedbi vodi prema melodrami. A taj tradicionalistički element predstave podcrtava i scenografija Davora Praha, koja uspješno rekreira stan intelektualca koji još čeka na uspjeh u New Yorku šezdesetih.

No, Mario Kovač tim dojmovima kontrapunktira ostale sastavnice predstave. Tako je Lindin suprug Dick (kojeg Ivan Skoko igra s puno energije u kojoj se do pred svršetak namjerno teško mogu razaznati čak i naznake osjećaja) mnogo sličniji današnjim menadžerima nego nekadašnjim biznismenima, dok je nadrealna pojava filmskog lika Humphreya Bogarta iz filmske Casablance (1942) kao mačo-duha koji (ne baš uspješno) savjetuje Allana kako osvojiti žene iznimno sugestivna kako zbog Kovačeve inventivne režije tako i dojmljive pojave interpreta Iva Krešića. Ponekad se ti raznorodni dijelovi ne uspijevaju uklopiti u potpuno jedinstvenu cjelinu, a i ona ne stremi prema teatru apsurda Woodya Allena, ali ipak Sviraj to ponovno, Sam u režiji Marija Kovača predstavlja komediju koja može zabaviti gledatelje.

Redatelj: Mario Kovač
Scenograf i kostimograf: Davor Prah
Autor glazbe: Tomislav Babić

Igraju:
Allan Felix: Robert Pehar
Linda Christie: Angela Bulum
Dick Christie: Ivan Skoko
Humphrey Bogart: Ivo Krešić
Nancy: Jelena Kordić Kuret
Sharon: Nikolina Marić

NEMA KOMENTARA