Federalna.ba / 19. 1. 2024.
Podaci pokazuju kako mladi nisu zainteresirani za kulturu, niti sudjeluju u kulturnim događanjima. Kako to promijeniti? Kako ih zainteresirati? Koliko naše institucije, poput kazališta, mogu biti korektiv, te prostori kritičkog promišljanja i suočavanja. O svemu tome, kao i repertoarskim politikama i dramskim tekstovima ovog petka u kulturnim minutama Jutarnjeg programa s dramaturgom, umjetničkim savjetnikom Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru i profesorom ASU Sarajevo Draganom Komadinom.
Mladi i kultura
“Na prvu, mislim kako smo svi odgovorni za to što mladih nema u kulturi, uključujući i mene. Ali hoću reći, naravno, prije svega, odgovornost snose institucije i strateško planiranje. Dakle, planiranje koje bi se začelo na razini vrtića pa prenijelo na osnovnu i srednju školu da se pokaže koliko je važno posjećivati kulturne institucije. Ja govorim iz perspektive kazališta, koliko ih je važno voditi u teatar. Mi u Mostaru imamo dva lutkarska kazališta, to nije malo, ali je možda i previše. Ova dva lutkarska kazališta s obzirom na svoje kapacitete ne mogu pokriti taj segment. Mi u Mostaru uspjeli smo u suradnji sa studentima, to traje već desetak godina. Oni preuzimaju vaučere, odlazili smo njima. Zadovoljni smo, iako, to je promjenjiva varijabla u našem složenom kazališnom mehanizmu. Dolaze i odlaze, to je neka stalna fluktuacija. Mostar živi i od studenata koji dolaze iz ostatka BiH i Hrvatske. Jedni drugima prenose informacije, postoji kazalište, otiđite! Ta dobra iskustva koje generacije dijele i ostavljaju onima iza. S te strane, oni čine značajan broj, barem trećinu, ako ne i polovinu naše publike na nekim našim premijernim, a pogotovo repriznim predstavama. Moguće je zainteresirati mlade. Ne mogu reći kako mi kada kreiramo naslove koje radimo kažemo da je nešto za studentsku publiku. To nije, ali generalno u 10 godina kada se osvrnem bili su to dramski naslovi koji su u principu podređeni suvremenom dramskom autoru. Uvijek je bila ta suvremenost, možda podsvjesno kako bismo bili u korelaciji s našom publikom, pa i studentima. Mi već 10 godina baziramo naš rad na suvremenom dramskom pismu, ja sam na to ponosan. Ono niti smije niti može biti odvojeno od vremena u kojem živimo. Bilo mi je logično da se sve vrijeme zalažem i borim kod naših čelnih ljudi za domaće dramsko pismo ili, zapravo, suvremeni dramski tekst Amerike, Europe i Hrvatske. Dakle, ipak, pružen je prostor dramskim piscima, mojim mlađim kolegama, koji su pokazali da to zaslužuju. Sporo, ali ide naprijed. Danas je taj broj dramskih pisaca na respektabilnom nivou. Svi teatri pokušavaju imati barem jednu trećinu, četvrtinu ili petinu domaćih dramskih autora. Moram pohvaliti Bosansko narodno pozorište Zenica. Oni imaju šest tekstova suvremenih bh. dramatičara. To nešto govori, to govori da postoji zainteresiranost tamošnjeg gledateljstva Zenice i regije za domaći dramski tekst. Moram reći kako je to jedna jako ohrabrujuća činjenica. Mi u Hrvatskom narodnom kazalištu u Mostaru imamo od naših dvanaest živih predstava njih pet temeljeno na domaćem dramskom tekstu ili autorskim tekstovima koji se temelje na aktualnim zbivanjima. Znam koliko mladih čiji je tekst bio prihvaćen čeka drugu priliku jer nije dovoljno ako je uspio, a očito da je ako je njegov tekst na repertoaru godinama, onda bi mu trebalo dati priliku da se radi i njegov drugi tekst. Samo ćemo tako izgraditi nekakvo poštovanje prema domaćem suvremenom bosanskohercegovačkom dramskom autoru. Da to bude kontinuitet. Mi se hvalimo kako smo postavili domaće autore, a to se treba podrazumijevati. Ipak, broj izvedbi u zadnjem je desetljeću narastao u značajnom broju u odnosu na desetljeće prije”, kazao je.
Klasici u kazalištu
‘”Ne bih rekao kako je dosadila postdramska estetika, ako su je uopće recipirali kao takvu. Mislim da su to normalna, koliko ja uspijem pratiti u zadnjih 20-25 godina, dramska gibanja u BiH, regiji, ali i malo šire. Najviše zahvaljujući Festivalu MESS. Mislim kako su to ciklusi kojima se ljudi koji stvaraju repertoar vraćaju. Oni su neizbježna neka naša čvorišta i povratak Shakespeareu i grčkim tragedijama gdje se mi umjetnici iznova rekonstituiramo, tražimo konekciju s nekim našim dramskim i umjetničkim izvorima. Želja i potreba za povratkom klasicima ciklična je, nije posebna odrednica ovoga doba. To je kao neka čudna, ali gotovo predvidljiva smjena trendova. Opet ćemo otići u nekom drugom smjeru. Klasici su nešto što ne možemo niti trebamo izbjegavati. Mi u ovih 10 godina nismo postavili niti jednog klasika, može se i bez klasika raditi repertoar. Ne bih rekao da nam to baš nužno nedostaje, ali nam nedostaje nešto drugo, a to je prostor gdje ćemo primati goste. Da primamo ljude i predstave iz BiH, okruženja i Europe. Mi nismo sami na ovome svijetu, bitna nam je komunikacija. Zato nam je jako bitno, a vjerujem i ljudima u Mostaru i BiH da se završi zgrada našega kazališta i da ona bude hram u koji ćemo primati ove klasike iz BiH i Europe. To nam je jako bitno i ako to uspijemo, onda ćemo pomiriti ovu našu suvremenost i uvijek vladajuću opredijeljenost prema klasicima”, kazao je.
Suradnja među gradovima i kazalištima
”U ovih deset godina ako smo i na čemu radili uz afirmaciju suvremenih dramskih autora, to je onda suradnja. Ovdje u Mostaru smo surađivali sa svim teatarskim institucijama, Narodnim pozorištem Mostar, Pozorištem lutaka. Trudili smo se imati suradnju i imat ćemo i nove. Surađivali smo s Bosanskim narodnim pozorištem Zenica, SARTR-om, Narodnim pozorištem RS-a iz Banja Luke. Mi ćemo nastaviti ovim putem, buduća nova pozornica i zgrada dat će nam još veće mogućnosti i kapacitete da budemo još bolji partneri i još bolji domaćini”, kazao je za kraj ovog razgovora Dragan Komadina.