Slijedeći Amina Maaloufa i njegovu zbirku eseja „U ime identiteta“ ne samo kao neku vrstu tematskog nego i idejnog uporišta, predstava „Identitluk“ želi otvoreno upozoriti na opasnost od zamjene pojma identitet pojmom pripadnosti, kao opasne prakse koja najčešće dovodi do ratova, opasnih totalitarnih ideologija i terorizma. To je ono što Maalouf naziva „ubojiti identiteti“, odnosno svođenje identiteta na jednu jedinu pripadnost koja ljude stavlja u netolerantan, sektaški, vladajući položaj, te ih često pretvara u samoubojice ili njihove zagovaratelje. Želimo još jednom p(r)okazati kako je taj pogled na svijet, po kojemu se treba i mora solidarizirati samo s „našima“ jer pripadaju našoj zajednici, a mlake među „nama“ treba kazniti ili ih barem odbaciti kao izdajnike, zapravo je supstrat i ne tako daleki eho ratova vođenih 90-ih godina prošlog stoljeća.

Kroz ovaj autorski projekt želimo podsjetiti kako je identitet dinamičan i nije dan jednom za svagda, te se izgrađuje i preobražava tijekom cijeloga života. Stoga smo u scenskoj realizaciji krenuli od osam likova – četiri ženska i četiri muška – koji se susreću na seminaru o dijalogu i toleranciji u organizaciji jedne međunarodne udruge. Tema seminara je zbirka eseja Amina Maaloufa „U ime identiteta“. Svako od sudionika pripremio je referat, odnosno monolog koji je proizašao iz vlastitog (ne)razumijevanja Maaloufove knjige. Njihove različite interpretacije otkrivaju ideološki profil svakoga od govornika te nude poželjnu i nužnu diferencijaciju, ali jednako tako otvaraju prostor za produbljivanje scenske napetosti.

Riječ je o zahtjevnom, ali iznimno uzbudljivom, istraživačkom procesu za glumce koji su kroz improvizaciju stvarali dijaloge, monologe i dramske situacije. Ovi su monolozi u dramaturškom smislu poslužili kao polazno višeglasje kojim je stvoren scenski svijet u kojemu su likovi unatoč svim formalnim spolnim, nacionalnim ili sociološkim razlikama, zapravo bolno slični u inzistiranju na kolektivističkim verzijama doživljaja svijeta. Takav konglomerat istosti ipak nudi mogućnost snažnog sukobljavanja, zatvaranja u skupine istomišljenika, izopćavanja usamljenijih i slabijih, ukratko konstantnu i efektnu uspostavu savezništava i neprijateljstava, koje se smjenjuju i zgušnjavaju u gusto, često afektirano, scensko zbivanje u vidu novih zapleta koji proizlaze iz grupiranje onih sa sličnim motivima.

„Identitluk“ na iznimno satiričan i duhovit način progovara o našim etničkim i vjerskim antagonizmima, o kontaminiranosti velikim nacionalno-povijesnim naracijama, o zastrašujućem zadahu prošlog rata oko čijeg početka, tijeka i ishoda još uvijek ne možemo postići bilo kakav konsenzus. Unatoč svim antagonizmima i razlikama u tematskom smislu, uzeti kao polazište u jednom teatarskom projektu zbirku eseja ovog kršćanskog Arapina s pariškom adresom, iz naše mostarske perspektive nedvojbeno znači graditi još jedan scenski most – most koji funkcionira „mostotvorno“ na više razina:

– piščeva biografija: čovjek koji spaja dvije velike monoteističke religije, kao Arapin koji govori svetim jezikom Islama
– njegovo esejističko htijenje: duboka i humana opredijeljenost za razumijevanje arapskog svijeta i Zapada, koja se iznimno pozitivno i iscjeljujuće može reflektirati na BiH danas
– kazalište (Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru) i (Narodno pozorište Mostar) pozorište: raditi ovakav projekt u još jednoj koprodukciji ove dvije teatarske kuće u Mostaru, znači nastaviti vjerovati da smo dostojni sljedbenici onog humanističkog i univerzalističkog načela koji čini srž Maaloufovog ne samo pisanja, nego sveukupnog intelektualnog djelovanja.

Dragan Komadina