ISUS, SIN ČOVJEČJI

Autor:
Halil DŽUBRAN

Redatelj:
Robert PEHAR

Igraju:
Robert PEHAR – Halil Džubran
Dražen PAVLOVIĆ – Isus, sin čovječji / Ivan, ljubljeni učenik u starosti
Jelena KORDIĆ KURET – Ana, majka Marijina / Ciboreja, Judina majka / Veronika
Ivan SKOKO – Matej / Šimun zvan Petar / Poncije Pilat
Nikolina MARIĆ – Suzana iz Nazareta, susjeda Marijina
Anja KRALJEVIĆ – Marija Magdalena
Ivo KREŠIĆ – Mladi svećenik u Kafarnaumu / Toma / Rimljanin Klaudije, stražar
Miro BARNJAK – Debeli Abaz, gostioničar / Šimun Cirenac, Onaj što mu križ ponese
Velimir PŠENIČNIK NJIRIĆ – Urija, starac iz Nazareta / Postolar iz Jeruzalema / Slijepac
Iva ŠIMIĆ – Jifta iz Cezareje / Jedna udovica galilejska
Ana LJUBIĆ – Marija / Rafka, mladenka iz Kane
Ostale uloge: Filip LUKENDA, Ivan PRSKALO, Zorislav GALIĆ, Branko KUZMANOVIĆ

Pomoćnica redatelja i koreografija:
Jelena KORDIĆ KURET

Adaptacija i dramaturgija:
Dragan KOMADINA

Autor glazbe:
Gabrijel PRUSINA

Scenografija:
Vesna REŽIĆ

Kostimografija:
Mirjana ZAGOREC

Lektor:
prof. dr. Miroslav PALAMETA

Glazbeni savjetnik:
Miljenko PULJIĆ

Stručni suradnik za aramejski jezik:
prof. dr. don Dubravko TURALIJA

Oblikovatelj svjetla:
Uroš ŠKILJEVIĆ

Oblikovatelj zvuka:
Andrijan ZOVKO

Video:
Slaven MARINČIĆ (U predstavi je korišten video materijal: Lebanese right – wing demonstration; Lebanon before 1975 civil war; Lebanon’s confusing civil war; snimci Hercegovine – autor: Zdravko TERKEŠ; video materijal s web stranice Envato.com)

Izrada rekvizite:
Marko MRDAKOVIĆ

Izrada kostima:
Sandra MILAVIĆ, Mensur KAZAZIĆ

Izrada scenografije:
Mario BOŠNJAK, Marko MRDAKOVIĆ, Davorin BRIŠEVAC

Izrada likovnih elemenata:
Davorin BRIŠEVAC

Premijera:
15. svibnja 2021. godine u 19 sati

Inspicijenti: Azra MERDAN, Mladen ANDRIJANIĆ // Majstor svjetla: Uroš ŠKILJEVIĆ
Majstor tona i voditelj video produkcije: Slaven MARINČIĆ // Garderobijerke: Sandra MILAVIĆ, Helena JOZIĆ
Rekviziteri: Ljiljana BADALIĆ, Marko MRDAKOVIĆ // Šminka: Danijela KNEŽEVIĆ, Jasmin MUTIĆ
Voditelj tehnike: Mario BOŠNJAK // Voditelj pozornice: Leo SMOLJAN // Dekorateri: Zorislav GALIĆ, Branko KUZMANOVIĆ

Fotografije predstave: Slaven MARINČIĆ

Riječ dramaturga

Ovo je predstava iznimno raskošna scenska sinteza suvremenih vizualnih rješenja i srednjovjekovnih prikazanja, živih prizora iz Isusovog života i živih obrada istih tema sa slika svjetskih poznatih autora od renesanse do 19. stoljeća (Caravaggio, Rubens, van Honthorst, Ciseri), te monologa pripovjednog stila i kratkih dijaloških dionica

Uprizoriti prozu sjajnoga libanonskog pjesnika i filozofa Halila Džubrana nije bio nimalo lagan zadatak. Riječ je o knjizi „Isus, sin čovječji“, poetiziranoj biografiji Isusovog života, u čiju je strukturu utkano niz autentičnih likova iz Novog zavjeta – od bake mu Ane i majke Marije, potom Marije Magdalene, većine apostola, Šimuna Cirenca, do Pilata, Jude, ali i Judine majke, Ciboreje. Kao što je vidljivo iz ovog ovlaš datog popisa, Džubran vjerski utemeljenom kanonu pridružuje likove potpunih autsajdera, onih s ruba biblijske povijesti ili one koje je porodila njegova književna uobrazilja. Svi ti likovi u prvom licu govore o svom doživljaju i viđenju Nazarećanina u raznim fazama njegovog života – neki kao izravni, a drugi kao neizravni svjedoci. Džubran inzistira zapravo na ljudskoj perspektivi veličanstvene priče o Čovjeku iz Nazareta, kojega njegovi suvremenici vide i sude mu kroz dioptriju koja uz sve blistave trenutke spoznaje i duhovne preobrazbe, nije otporna ni na sebičnost, zavist i ogovaranje.

Ovo je predstava iznimno raskošna scenska sinteza suvremenih vizualnih rješenja i srednjovjekovnih prikazanja, živih prizora iz Isusovog života i živih obrada istih tema sa slika svjetskih poznatih autora od renesanse do 19. stoljeća (Caravaggio, Rubens, van Honthorst, Ciseri), te monologa pripovjednog stila i kratkih dijaloških dionica. Ona prati kronološki Isusov život: od rođenja i djetinjstva, preko izbora apostola i početka javnog djelovanja do ulaska u Jeruzalem, Posljednje večere, Judine prodaje Isusa, suđenja pred Pilatom te konačnog razapinjanja na križ i uskrsnuća. Riječ je o neznatno adaptiranom tekstu koji uglavnom slijedi dijegetički, odnosno pripovjedni narativ, upućujući nas na stalnu prisutnost književnog izvornika. Naime, Halil Džubran kao dramski lik i sam sudjeluje u inscenaciji vlastite proze, a njegovi monolozi su zapravo interpretacija velike poeme „Tvoj Libanon i moj“, objavljene u zbirci pjesama „Prorokov vrt“. Ona je izgrađena na jednostavnom, ali moćnom kontrastu u kojemu su izmjenjuju dvije perspektive: ona pjesnika čije oko vide ljepote rođene zemlje s onom koji vidi Libanon isključivo kao prostor političkog problema i podjela, što implicitno daje odgovore zašto Džubran u Mostaru danas. Ako je Džubran kao dramski lik izravno scensko utjelovljenje njegove domovine i predstavlja širi dramaturški okvir, onda nas duž osnovne linije događanja kroz kronologiju Isusovog života, smrti i uskrsnuća vodi lik Suzane, Marijine susjede iz Nazareta, kao svojevrsne naratorice i praktičnog podsjetnika na temeljnu ideju djela: marginalci kao ključni protagonisti u čijim se iskazima zrcali veličina Isusovog utjecaja na Pojedinca.

Odgovor zašto se bavimo Džubranom danas postaje jasniji na vizualnom i auditivnom planu. Tu se spajaju Bliski Istok, osobito današnji prostor Libanona i Izraela, s Hercegovinom uspostavljajući zanimljive paralele između ova dva podneblja. Tako se prostori vječnih političkih trvenja, velikih povijesnih lomova, svjetskih, lokalnih i vjerskih ratova stapaju u jedan snažan i iskren kazališni zagrljaj. U tom je sloju svoj ogroman doprinos ponudila i originalna glazba, koja semitsko etnoglazbeno naslijeđe na fascinirajuće efektan i skladan način spojila s pučkim hercegovačkim vjerskim melosom, gradeći još jedan kulturološki most.

Na dramaturškom planu svakako treba istaknuti kako predstava nije klasični kršćanski moralitet, niti tek puko multimedijalno nizanje prizora. Izbor likova iz Džubranove proze koji na otvoren i eksplicitan način sumnjaju u Isusovo božanstvo i njegovu mesijansku ulogu, otvara na razini gledateljske recepcije mogućnost antagoniziranja s dominantno vjerskom po(r)ukom. Kako je riječ o monolozima likova s jasnom motivacijom bez poteškoća možemo, razumijevajući vrijeme, kontekst te nepromjenjivost ljudske psihologije kroz stoljeća, postići i određeni stupanj empatije.

Ponavljam, uprizoriti Džubrana nije bio nimalo lagan zadatak, jer prije svega trebalo je uz svo bogatstvo suvremenih tehničkih rješenja, scenografskih, kostimografskih, video i auditivnih sadržaja, sačuvati filozofičnost, mudrost i poetičnost ovog velikog pisca.

Stoga, obilježavajući 90. godišnjicu smrti Halila Džubrana nadamo se da smo u kazališnom smislu dorasli njegovoj nadahnutoj misli : „Spasi me mudrosti koja ne plače, filozofije koja se ne smije i veličine koja se ne klanja pred djecom.“

Dragan Komadina

Objave o predstavi

Oslobođenje: 40. pozorišne/kazališne igre BiH: Razbarušen, apsurdan i neočekivan

Naš saradnik na polju teatra boravi u Jajcu, gdje se trenutno odvijaju […]

Read more
Predstavi “Isus, Sin Čovječji” tri nagrade u Jajcu

Predstava „Isus, Sin Čovječji“, u produkciji Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru, nastala […]

Read more
Dragan Komadina: Kako su se Hercegovina i Bliski Istok bratimili

Najveći izazov u ovom kazališnom projektu, kaže Komadina, bila je odluka kako odustati od klasične dramatizacije, pretvaranja dijegetičkog, proznog teksta u dramski, a dobiti čvrstu i funkcionalnu dramsku strukturu.

Read more

Programska knjižica

Preuzmite programsku knjižicu klikom na donje dugme
PREUZMI

Foto galerija