Ja od jutra nisam stao
Autorica:
Una VIZEK
Redatelj:
Dražen KREŠIĆ
Igraju:
Mario KNEZOVIĆ
Ivo KREŠIĆ
Dražen PAVLOVIĆ
Ivan SKOKO
Jelena KORDIĆ KURET
Dramaturg:
Dario BEVANDA
Scenski pokret i koreografija:
Ena KURTALIĆ
Skladatelj:
Marko JAKOVLJEVIĆ
Oblikovanje svjetla:
Martin ŠATOVIĆ
Savjetnik za scenografiju:
Dalibor NIKOLIĆ
Izrada rekvizite:
Marko MRDAKOVIĆ
Premijera:
29. siječnja 2021. godine u 19 sati
Voditelj produkcije: Mario BOŠNJAK // Inspicijent: Mladen ANDRIJANIĆ
Majstor svjetla: Uroš ŠKILJEVIĆ // Majstori tona: Andrijan ZOVKO, Slaven MARINČIĆ
Rekviziteri: Ljiljana BADALIĆ, Marko MRDAKOVIĆ // Garderobijerka: Sandra MILAVIĆ
Voditelj tehnike: Leo SMOLJAN // Dekorateri: Zorislav GALIĆ, Branko KUZMANOVIĆ
Fotografije predstave: Slaven MARINČIĆ
Riječ redatelja
Kako bi bilo da u ovom svijetu nisu dominantni muškarci nego žene, da drže vodeće pozicije i imaju bolje plaće, da se lakše školuju i lakše zapošljavaju?
Kada pomislite na vunu što vam prvo pada na pamet? Kada zamislite preslicu tko za njom prede? Je li vam toplo?
Krenimo redom. Spolovi su neravnopravni, žene imaju manja prava i manje plaće. Kako dovesti stvari u balans?
Una Vizek odlučila je napraviti jedan zanimljiv dramski eksperiment. Ona je zamislila kako bi bilo da je obrnuto. Kako bi bilo da u ovom svijetu nisu dominantni muškarci nego žene, da drže vodeće pozicije i imaju bolje plaće, da se lakše školuju i lakše zapošljavaju? Da muškarci ćube kući na porodiljnim, kuhaju, čiste i čuvaju djecu.
Mogla je ona jednoj tako velikoj temi pristupiti veliko i pretenciozno, ali nije. Ona je ovom inverzijom opteretila nejaka ramena četvorice naših junaka. Četiri prijatelja viđaju se rijetko, ali znaju se oduvijek. Tri mlada oca i jedan slobodni umjetnik. Večeras nema žena, samo muškarci. U kuhinji se priprema gozba, u frižideru se hladi vino, na stolu su karte. Večer počinje obećavajuće, soba je prostor njihove slobode. Pjeva se, pleše, ne karta i priča. Zaplače se, nije lako.
Nije lako ostati normalan i hraniti djecu, a kamoli još biti muškarac. E, a zamislite to da tijekom čitave večeri nitko ne spomene nogomet ili automobile. Kakav je to svijet i je li neslan? Čini mi se da nije.
Walk a mile in my shoes, kažu Englezi, i upravo to radi ova drama. „Ja od jutra nisam stao“ eksponira nas svakodnevnici koja je možda pomalo hororična, ali pritom nas malo i zabavlja.
Dražen Krešić