“Naracije i operacije”: Nesvakidašnji multiscenski događaj
Neprekidni desetominutni pljesak publike u prepunoj dvorani HNK Mostar najbolji je pokazatelj koliko je sinoćnji koreografski koncert „Naracije i operacije“ bio dobar. Ovaj scenski događaj je spoj pokreta, pantomime, naracije, opere, pjesme, drame i glume koje je u jednu cjelinu harmonično uvezao jedan od najistaknutijih hrvatskih redatelja Ivan Leo Lemo.
Lemo je i profesor na Studiju glazbene umjetnosti na mostarskom FPMOZ-u na predmetu „Operna gluma“ i sa svojih deset studenata počastio je publiku multiscenskim uprizorenjem u kojem je prepričano 14 najpoznatijih svjetskih opera: Sadko, Figarov pir, Faust, Don Pasquale, Rinaldo, Bastien i Bastiena, Figarov pir, Alexander Feast, Čarobna frula, Orfej i Euridika, Ernani, Tannhauser, Serse.
Bez obzira što je riječ o operama u različitim žanrovskim varijacijama, majstorskom rukom Lemo je uspio ostvariti izuzetnu mjeru estetske ostvarenosti i napraviti spektakl koji je cjelovit, ima i glavu i rep te uvjerljiv i poetičan u teatarskom smislu. Time je ostvario cilj koji je postavio: „Naracije i operacije“ su zaokružena priča o samom smislu čovjekove egzistencije i njegove biti, o onom mjestu u čovjeku, društvu i kulturi gdje sve prestaje biti rutina i sušta svakodnevnica te postaje opera koja život znači.
Pri svemu ovome treba imati na umu da je raspolagao s jednostavnom scenografijom: jedini dekor bilo je nekoliko stolica koje je, uz kreativni i usklađeni scenski pokret, uspio iskoristiti u vizualnoj komunikaciji i publici poslati poruku koju htio, ne plašeći se hoće li biti shvaćen ili ne.
U ovom tekstu htio bih prenijeti i riječi doajena mostarskoga glumišta, sjajnoga Velimira Pšeničnika Njirića, koji je pozitivno osupnut onime što je vidio, o „Naracijama“ na svome Facebook profilu napisao ovo:
Mislim kako sam u 40 i nešto godina bivanja u gledalištu, četvrti put kao gledatelj doživio katarzu. Ili bar nešto slično tome. Postavka i izvedba bile su jasne, efikasne, pametne, talentirane. Temeljene na htijenju, energiji, znanju, sposobnostima, osjećaju mjere i dobrom ukusu.
A kad smo već kod društvenih mreža, također sam odmah nakon predstave pokušao na Facebook-u jednom riječju opisati „Naracije i operacije“. Opčinjen dobrom izvedbom dvoumio sam se između „fenomenalno“ i „fantastično“. Na kraju sam se poslužio riječju Kung-fu Pande, junaka iz crtića, koji je te dvije riječi funkcionalno spojio u jednu, baš kao što je i Lemo povezao toliko scenskih izričaja u skladnu cjelinu: FENOMENASTIČNO! A palo mi je na pamet, što sam isto tako objavio, da „Naracije i operacije“ nakon čudesnoga dugotrajnog pljeska publike komotno možemo preimenovati u „Naracije i OVACIJE“.
Naravno da ovaj tekst ne mogu završiti a da ne spomenem i studente raskošnoga talenta bez kojih ništa od ovoga ne bi bilo: Marijo Bevanda, bariton; Hrvoje Merdžo, bariton; Marin Vitas, kontratenor; Karlo Miličević, bariton; Nikolina Zovko, mezzosopran te pijanisti: Ana Marija Milićević, Brigita Šilić, Gabrijela Iličić, Mateja Milićević i Marko Palameta.
Riječima ne mogu opisati raspon njihovih umjetničkih sposobnosti. Ne znam jesu li bolji pjevači, glazbenici ili glumci. Trebalo je doći i doživjeti kakva darovitost pršti iz njih.
„Naracije i operacije“ izvedene su u okviru Mjeseca kulture, a organizator ove nesvakidašnje kulturne pojave u našem gradu bio je Studentski zbor Sveučilišta u Mostaru, uz tehničku potporu Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru.
Tko nije gledao, mnogo je propustio!
Josip Blažević / Foto: Ivan Kelava
Kategorije
- Ajmo na fuka
- Anđeo uništenja
- Didak
- Dramski studio mladih
- Gnijezdo
- Hamlet
- Identitluk
- Isus sin čovječji
- Ja od jutra nisam stao
- Jazz u Kazalištu
- Jesenja sonata
- Kraljevo
- Kroz proces
- Logorilijada
- Nekategorizirano
- Noć s Aleksom
- Novosti
- O ljubavi
- OFF program
- Ovaj mali život
- Poezija
- Predstava
- Spremni
- Sretni ljudi
- Staklena menažerija
- Stepski vuk
- Što te nema
- Sviraj to ponovno
- Video
- Zečja rupa
- Žena himna
- Ženski razgovori
- Zid