Nakon gotovo stogodišnjih nastojanja, u Mostaru je 22. rujna 1994. godine, odlukom Vlade Hrvatske Republike Herceg-Bosne, utemeljeno Hrvatsko narodno kazalište, tada, kao i danas, jedino profesionalno kazalište hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Hrvati Mostara i Hercegovine su preko udruge Bratimstvo svetoga Antuna i zajedno s pjevačkim katoličkim društvom Hrvoje 1896. godine počeli graditi svoju prvu zgradu za kazališne predstave, pjevanje i balove. Zgradu je projektirao ing. Miloš Komadina, a njena gradnja, koja je financirana dobrovoljnim prilozima, završena je 1897. godine. Nažalost, tadašnja austrougarska vlast zbog političkih razloga nije dopustila da „Dom za društvene svrhe“, kako su ga oni zvali, i službeno dobije ime „Hrvatsko kazalište“. Od tada pa sve do 1994. godine razne vlasti i režimi zabranjivali su i osporavali pravo hrvatskom narodu u BiH da igra i pjeva na svome jeziku i pod svojim imenom.
Spletom povijesnih, društvenih i političkih okolnosti, Hrvati u BiH, prvi put u svojoj novijoj povijesti, početkom su devedesetih godina prošloga stoljeća imali mogućnost samostalno odlučivati o onome što su smatrali bitnim za vlastiti identitet i opstojnost. Institucionalno utemeljenje Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru zasigurno spada u red najvrjednijih i najznačajnijih postignuća spomenutog razdoblja. Poznato je i dokazano kako narod bez institucionalizirane nacionalne kulture ne može biti ni konstitutivan ni državotvoran narod.
Tih ratnih devedesetih godina igralo se da bi se živjelo i živjelo da bi se igralo. Igranje nije prestajalo, odustajanje se nije uzimalo u obzir, tražio se samo najprikladniji scenski i institucionalni okvir. Jedno kratko vrijeme taj okvir zvao se Narodno kazalište sve dok u suradnji s Vladom Hrvatske Republike Herceg-Bosne, odnosno njenim Ministarstvom prosvjete, znanosti, kulture i športa nije donesena odluka o utemeljenju Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru.
Nakon što je utemeljena institucija, sljedeći sudbonosni korak bio je početak gradnje zgrade HNK.
Nakon završetka uređenja Male scene 2002. godine i preseljenja u novu, započetu, ali nedovršenu zgradu, ansambl i djelatnici dobili su koliko-toliko normalne uvjete za rad, ali su nedugo nakon toga započeli problemi s pravnim statusom i financiranjem. Integriranjem HRHB u Federaciju BiH te kasnijim prijenosom ovlasti s Vlade HRHB na Vladu FBiH, otvorio se problem pravnoga titulara HNK Mostar. Osnivačka su prava jedno vrijeme bila na Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosne, ali se ubrzo uvidjela neodrživost takve situacije.
Od 2009. pa sve do 2013. godine HNK Mostar nalazio se u svojevrsnom pravnom i financijskom vakuumu te je tih godina faktički bio bez osnivača i redovitih financijskih sredstava.
Travnja 2013. godine načelno je bilo dogovoreno da Grad Mostar i Skupština Hercegovačko-neretvansko županije/kantona preuzmu po 50 % osnivačkih prava. Tijekom operacionalizacije spomenutog dogovora određene stranke nisu to htjele prihvatiti, odnosno, svoj pristanak na preuzimanje osnivačkih prava od HNŽ/K uvjetovale su brisanjem naziva „hrvatsko“ iz imena kazališta. Premda su Hrvati i po Ustavu BiH konstitutivan narod, što podrazumijeva ne samo kulturnu nego i određenu političku autonomiju i samoupravu, ponovno su na djelu bile politike i snage koje su hrvatskom narodu osporavale pravo da igra i pjeva na svom jeziku i pod svojim imenom.
Iskreno i duboko se nadamo da je vrijeme takvih politika iza nas te da je svim objektivnim i dobronamjernim društvenim i političkim akterima u međuvremenu postalo jasno kako je HNK ne samo hrvatsko nego i mostarsko i bosanskohercegovačko kazalište koje aktivno sudjeluje u procesima integracije i Grada Mostara i bosanskohercegovačkog društva u cjelini. I ne samo da sudjeluje u navedenim procesima, nego mnoge i pokreće.
Odmah nakon rješavanja pravnoga statusa počela je i suradnja sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan Republike Hrvatske. HNK je dobio sredstva za izradu dokumentacije potrebne za nastavak izgradnje kazališne zgrade.
Najprije je 2014. godine urađena Studija opravdanosti nastavka izgradnje objekta Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru. U okviru Studije bila su ponuđena četiri modela nastavka izgradnje: 1) stari projekt arhitekte Vjenceslava Lončarića, 2) ekonomski model, 3) kazališni model i 4) model kulturnog centra.
Upravno vijeće HNK Mostar tim povodom imenovalo je Povjerenstvo za odabir modela završetka izgradnje, koje je prihvatilo prošireni Model 4, takozvani kulturno-akademski model. Prihvaćenim modelom bilo je predviđeno da osim HNK u zgradi budu smještene i ostale institucije od značaja za Hrvate u BiH: Hrvatska akademija za znanost i umjetnost (HAZU) u BiH, Simfonijski orkestar Mostar i Matica hrvatska Mostar, ali i da se u okviru zgrade naprave prostorni i tehnički preduvjeti za rad buduće Umjetničke akademije, odnosno dva nova sveučilišna studija: glazbeni i dramski. Time bi se stvorile pretpostavke da HNK, u suradnji sa Simfonijskim orkestrom te nastavnicima i studentima studija glazbe i drame, u što skorijoj budućnosti može postati uistinu nacionalno kazalište koje osim dramske ima i opernu te baletnu produkciju. Za sve to potrebna je i velika dvorana koja svojim arhitektonskim rješenjima treba omogućiti polifunkcionalnost i zadovoljiti sve prostorno-tehničke uvjete za izvođenje dramskih, opernih i baletnih predstava te koncerata klasične i njoj srodne glazbe. Kako bi se postigla što veća iskorištenost kapaciteta, dvorana treba biti opremljena i za svečane i radne konferencijske događaje te kinoprojekcije.
Uz spomenute institucije te umjetničke, kulturne i obrazovne sadržaje, zgrada treba imati i dijelove koji imaju tržišnu namjenu – gradsku kavanu, tonski studio, plesni studio, garažu – koji bi trebali osigurati prihode za pokrivanje dijela troškova korištenja i održavanja zgrade.
Nakon donošenja Odluke o modelu nastavka gradnje, uslijedila je izrada novoga idejnoga rješenja, a zatim i Glavnog i izvedbenog projekta zgrade HNK Mostar. Izradu svih projekata financirao je Središnji državni ured za Hrvate izvan RH.
—
Ovo je kratki dio iz teksta Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru – stogodišnja nastojanja i 25 godina igranja na svome jeziku i pod svojim imenom, autora Ivana Vukoje, objavljenog u fotomonografiji “25 godina Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru”. Cijeli tekst možete pročitati ovdje >>>