Ovaj mali život
Koprodukcijski projekt Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru i Narodnog pozorišta u Mostaru
Autorica:
Emina Kovačević-Podgorčević
Režija i dramaturgija:
Emina Kovačević-Podgorčević
Igraju:
Nikolina Marić
Amela Kreso
Emir Sejfić
Mirela Mijačank Kordić
Fatima Kazazić Obad
Scenografija i kostimografija:
Sabina Trnka
Glazba:
Mirza Gološ
Scenski pokret:
Fatima Kazazić Obad
Asistentica dramaturginje:
Nedžma Čizmo
Oblikovanje svjetla:
Harun Pilav
Oblikovanje plakata:
Stalla Dujmušić
Premijera:
Narodno pozorište u Mostaru, 17. svibnja 2024. godine u 20 sati
(Otvaranje 21. Međunarodnog festivala komedije “Mostarska liska”)
Inspicijentica: Ivana Marić // Voditelj produkcije: Mario Bošnjak
Majstor svjetla: Toni Cvitković // Majstor tona: Goran Rebac
Rekviziter: Marko Mrdaković // Garderobijerka: Sandra Milavić
Voditelj pozornice: Leo Smoljan // Scenski radnici: Zorislav Galić i Branko Kuzmanović // Stolarski radovi: Stojan Kačić
O predstavi
Vjerujem da svi mi, kao glavna junakinja ove priče, izvjesna gospođa Mira, ponekad poželimo nestati. Na primjer, ja upravo sada, dok pišem ovaj tekstić za afišu, to baš intenzivno želim, i ponavljam tiho magične riječi mađioničara Veličanstvenog Veljka…
Ovo nije obična predstava, i zato mi je teško napisati običnih nekoliko riječi, ili prosuti par filozofskih floskula o njoj.
Jer bio je jednom jedan strogo zakazani datum premijere, i opravdano otkazana predstava. Trideset dana kasnije, strogo zakazani datum premijere je ispoštovan jednom potpuno drugom predstavom, nastalom iz ljubavi prema pozorištu i prema publici, bez truni pretenzija. S obzirom da je tekst prošao ozbiljne transformacije tokom procesa, iskoristit ću ovaj prostor da podijelim i jedan štrihani monolog štrihanog lika Matičarke iz štrihane scene vjenčanja, da ne bude da sam ga uzalud pisala:
MATIČARKA:
Poštovani gosti, dragi mladenci, i najdraža publiko. Danas smo se okupili kako bismo posvjedočili jednom od najljepših trenutaka života — sklapanju braka. Naši mlada i mladoženja odlučili su se na ovaj odvažan korak i izgovorili su svoje sudbonosno “da”.
Brak je poput građenja čvrstog mosta između dvije osobe, mosta koji se gradi s ljubavlju, poštovanjem, i povjerenjem. To je savez koji se temelji na uzajamnoj podršci, razumijevanju i prihvatanju jedno drugoga sa svim vrlinama i manama.
A da bismo prihvatili jedni druge, prvo moramo prihvatiti sami sebe, i naše živote, ma koliko nam se malim ponekad učinili. Jer nijedan život nije mali, dok god u njemu ima ljubavi.
Iako je u predstavi bio suvišan, vjerujem da mu je ovdje mjesto.
Mistikus disapirikus ad hok!
Emina Kovačević-Podgorčević