VANJA I SONJA I MAŠA I JOŠ JEDAN

Malo (bolje) sutra?

Plakat predstave

Imati na repertoaru suvremeni američki tekst, koji je prije dvije godine dobio nacionalnu kazališnu nagradu za najbolji komad jest privilegij i zadovoljstvo, koje je tim veće što je riječ o praizvedbi na hrvatskom jeziku, odnosno o regionalnoj premijeri. Privilegij se ne sastoji samo u činjenici da HNK Mostar želi pratiti recentnu svjetsku produkciju, nego u spoznaji i kako je u svijetu narastajućeg antagonizma i obnove hladnoratovskog rivaliteta između SAD i Rusije, uspjeli na scenu postaviti komad koji vodi specifičan dijalog s dramskom klasikom. Umjesto prijetnje od novih političkih podjela, interkontinentalna suradnja. Umjesto odioznosti spram Putinove vladavine, iskusni američki dramatičar posegnuo je u rusku dramsku riznicu. Njezini biseri zasjali su onim istim sjajem u američkoj provinciji, kojim su krajem 19. stoljeća bljesnuli na sceni Moskovskog hudožestvenog teatra. Naime, američka je kritika nakon praizvedbe 2013. na Off Broadwayu proglasila ovu dramu Christophera Duranga „vedrim komadom o nesretnim ljudima“.

Ti nesretni ljudi su Vanja, Sonja i Maša, sredovječni brat i sestre, čija su imena, očito, posuđena iz Čehovljevih drama. Tu je i melankolična Nina, kojoj je Durang, umjesto mladog Trepljeva iz „Galeba“, pretpostavio Vanju, odnosno čitanje njegove eksperimentalne drame. Durangova Maša se praktično vratila iz Moskve. I to s Lopahinovim namjerama. Prodati imanje. No, rasplet ipak nosi američki patos, jedan mali happyend s velikim Vanjinim monologom iz kojega se bez problema može iščitati idejna okosnica drame:

Nisam konzervativac, ali nedostaju mi prošla vremena. Cijela zemlja je gledala iste filmove. I svi smo plakali za istim junacima. I imali smo kolektivne traume od toga. Više nema tih zajedničkih sjećanja, uopće. Sad imamo Facebook i Twitter i mailove i kabelsku i satelitsku, a filmovi i serije ne vrijede pišljiva boba, a ni ta sranja ne gledamo zajedno, nego svatko u svom kavezu. I životi su nam… razdvojeni.

O toj razdvojenosti govori „i Vanja, i Sonja, i Maša, i još jedan“. O Mašinoj karijeri koja ju je razdvojila od doma i roditelja, te od brata i sestre. O Vanji i Sonji koji su ostali skrbiti o roditeljima.  O kućnoj pomoćnici, Kasandri, ženi s „proročanskim“ sposobnostima, koja bdije nad starim vremena i redom. Ona će, vjerojatno, poput Firsa u „Višnjiku“, dočekati duboku starost na tom imanju. Ona je vertikala i veza s prošlim vremenom, ali utjelovljenje duha pragmatizma koji se suprotstavlja promjenama. Vanja je filozof i pjesnik, a ona borac za isto jučer. Sonja je barem jednom u životu zasjenila Mašu, a ova je konačno shvatila da ima brata i sestru, i da život, umjesto pored njih, konačno može živjeti i s njima. Likovi Špicka (Spikey u originalu) i Nine ispisani su u idejnom kontrapunktu. On predstavlja duh novog vremena, svekolikog emo­tivnog multitaskinga, a ona iako generacijski mu najbliža, netko je tko daje nadu da sve vrijednosti koje su gradili razni ujaci Vanje, neće biti zaboravljene u trenutku kada stari naraštaj siđe s pozornice.

Dragan Komadina

Rezervirajte ulaznicu

Cijene ulaznica:
  • Redovita - 10 KM
  • Učenici, studenti, umirovljenici i nezaposlene osobe - 5 KM
  • Studenti i nastavno osoblje Sveučilišta u Mostaru mogu koristiti besplatne e-Vaučere (kliknite ovdje za više i informacija o e-Vaučerima)
Ulaznice možete rezervirati na dva načina:
  1. Pozivom na broj 063/019-019
  2. Porukom preko Facebook Messengera (kliknite ovdje za otvaranje Messengera)
Rezervirane ulaznice potrebno je preuzeti najkasnije 24 sata prije početka predstave! Za sve dodatne informacije možete nas kontaktirati svakim radnim danom od 9 do 17 sati na donji broj telefona ili adresu e-pošte: