„Žena himna“ dramski je tekst Davora Špišića nagrađen prvom nagradom za dramsko djelo „Marin Držić“ Ministarstva kulture i medija za 2022. godinu. Temelj drame čini život austrijske i hrvatske spisateljice Paule Preradović, autorice austrijske himne i unuke književnika Petra Preradovića koja je djetinjstvo i mladost provela u Puli. Predstava, u režiji Roberta Raponje, nastala je u produkciji baljanskog Teatra Fort Forno u suradnji s Istarskim narodnim kazalištem – Gradskim kazalištem Pula, Hrvatskim narodnim kazalištem u Mostaru, Udruženjem „Intermezzo” Sarajevo, a pod pokroviteljstvom Austrijskog kulturnog Foruma.

„U Paulinoj biografiji, kao kroz dušu čudesnog demijurga, fascinantno se prelamaju epohe 19. i 20. stoljeća. Raspad austrougarskog imperija, dva velika svjetska rata i postratovsko beznađe pedesetih u Austriji, onaj su povijesni background na kojem se odvija burna Paulina intimna historija. Kao žene i kao umjetnice. Društva u kojima je Paula rođena i stasala, od djevojaštva do zrelosti, dominantno su muška zatvorena društva s hijerarhijom moći u kojoj za žene realno nije bilo mjesta. U takvoj konstelaciji, njezina ljudska i stvarateljska snaga prokrčila je put. Kao istinska vjernica, imala je u sebi duboko usađeno osjećanje pravde i ljudskosti, zato se u odsudnom trenutku i našla na pravoj strani povijesti, pružajući otpor nacističkoj vladavini zla.

Drama „Žena himna” poseban akcent daje pitanjima identiteta. Kako je Paula u sebi nosila multietničke identitete (slavenske i germanske; mediteranske, balkanske i srednjoeuropske), ta se bogata činjenica sudbine kvarteta žena: Paule, njezine majke Helene, nacistkinje Gerde i Ukrajinke Irine. Ogoljena i komorna u formi, drama istodobno šalje epske signale, baratajući iskustvima Brechtova teatra i Fassbinderovog osjećanja intime.

Naposljetku, iako se bavi junakinjama i zbivanjima iz prošlosti, drama „Žena himna” itekako govori o Europi danas. Krugovi gotovo identičnih sumnji, destrukcija i nada, ispisuju i našu sadašnjicu, ali i otvaraju nadu i vjeru u snagu umjetnosti.“

Davor Špišić