Svevremena britka komedija o muško-ženskim odnosima
„Dva najveća mita koji kruže oko mene jesu da sam intelektualac, jer nosim naočale, i da sam umjetnik, jer moji filmovi slabo prolaze na kino blagajnama“, izjavio je jednom prigodom u svom autoironičnom stilu Woody Allen.
Postavkom komada „Sviraj to ponovno, Sam“ još jednom ćemo se osvjedočiti kako svaki „mit“ i ne mora nužno biti narativni falsifikat i glorificirajuće pretjerivanje.
Upravo njegov specifični humor, vječna težnja da se bavi seksom i muško-ženskim odnosima u čijem je središtu nespretni i smušeni intelektualac, glavni je sastojak njegovih scenarija i drama, kao velikog i neiscrpnog rezervoara koji je uvijek dostupan za nova scenska čitanja.
Komad koji je na Broadwayu praizveden prije gotovo pola stoljeća (12. veljače 1969.) kritičari su doživljavali kao iznimnu i zabavnu predstavu koja nema bogzna kakvu priču. U međuvremenu Woody Allen je izgradio impresivnu filmsku karijeru začinjenu niskom najznačajnijih nagrada te stvorio lik urbanog sredovječnog muškarca s naočalama opeterećenog ljubavnim brigama kao svojevrsni filmski, odnosno dramski arhetip. Woody Allen i njegov redateljsko-scenarističko-glumački postupak prometnuo se u sinonim za specifičnu atmosferu, temu i likove. Postao je jednostavno ne samo dio novih filmskih leksikona nego dio našeg kolektivnog nesvjesnog. Zato igrati njegov komad znači uhvatiti se u koštac s činjenicom da gledateljstvo već ima formiran horizont očekivanja koji se jednostavno ne smije iznevjeriti.
Dakle, u većini njegovih filmova ili dramskih komada jedan od glavnih likova je pisac, njegov alter ego, i uglavnom je riječ o cijenjenim, ali ne potpuno realiziranim scenaristima ili kritičarima. Ovdje je to filmski kritičar Allan Felix kao arhetipski šmokljan, simpatični gubitnik, nespretni, anksiozni i brbljivi hipohondar koji s manje ili više uspjeha pokušava preboljeti činjenicu da ga je napustila žena i pronaći novu djevojku. Kao i većinu svojih filmskih i dramskih toposa radnju smješta na dio Manhhatna iznad 42. ulice, u već kultnu kvaziboemsku četvrt akademskih snobova.
Allen se uspješno poigrava s žanrovskim klišejima, a s obzirom da je protagonist filmski kritičar posve je opravdana i logična njegova opsjednutost likom s velikog platna, klasičnim junakom koji je njegova sušta suprotnost i istinski uzor. Izbor je pao na Humphreya Bogarta i njegov kultni film „Casablanca“ iz 1942. Taj odnos s likom iz Felixove mašte na iznimno duhovit način oslikava fobični i depresivni unutarnji svijet jednog njujorškog intelektualca. Na rubovima njegovog stana zrcali se svijet svojevrsne praznine, lišen vjerskih i ideloških obrazaca. To je svijet koji i na prijateljstvo gleda kroz ironijske naočale, i u kojemu i nevjera može postati najbolji lijek za brak.
Ono što komad „Sviraj to ponovno, Sam“ čini svevremenim jest i mikrokozmos ispunjen bračnim lomovima, u kojima je jedan od partnera posvećen izgradnji karijere zbog čega ispašta njihov odnos. Takav gotovo američki mainstream bračni par postaje najveća pomoć i prepreka u svijetu ljubavnih jada glavnog lika. Bogartov mačizam tipičan za karaktere i zaplet noir filma kod Woody Allena funkcionira kao dodatni satirični kontrast u odnosu zbilja (jednog ostavljenog i cijenjenog kritičara) – filmska fantazija. Ta iznimna dramaturška montaža spaja ova dva sloja i izaziva niz duhovitih obrata, ispreplićući komediju situacije s elementima komedije intrige i konverzacije.
Pa ipak ono što svaki, pa i ovaj, komad Woodya Allena izdvaja iz jeftinog obrasca puke romantične komedije jest samokritičnost njegovih protagonista, koja na trenutke djeluje „brechtovski“ otriježnjujuće.
Premijera u Hrvatskom narodnom kazalištu u Mostaru bit će praizvedba ovog komada na hrvatskom jeziku, a time i njegovo prvo postavljanje na profesionalnim pozornicama u Bosni i Hercegovini, što nas čini dodatno ponosnim i sretnim. Kada se tom pridoda njegova žanrovska odrednica, sjajna glumačka postava s Marijem Kovačem kao provjerenim redateljskim imenom, koji prvi put režira u našoj zemlji, držimo da će ova romantična komedija s karakterističnim ironijskim odmakom a la Woody Allen, postati repertoarna uspješnica.
Play it again, HNK Mostar!
Dragan Komadina
