Dnevni avaz / Dženita Vilajet
Predstava “Gnijezdo”, koja već šestu godinu ispunjava dvorane kazališta širom BiH, nastavlja intrigirati publiku poslije svakog gledanja. Nikolina Marić, koja igra jednu od glavnih uloga – sestru Ginu, za “Dnevni avaz” rekla je kako je predstava nastala iz improvizacija, pod sjajnim vodstvom redateljice Marine Petković-Liker, te da nema konačnog teksta.
– Mi cijelu predstavu improviziramo, pa je tako svaka izvedba jedinstvena i drukčija. Naravno, imamo neke punktove do kojih trebamo stići, ali se tijekom igranja prilagođavamo i reagiramo na novonastale situacije i improvizacije ostalih kolega. Kao drugo, publiku tretiramo kao naše goste u kući, tako da je četvrti zid srušen od samog početka, kada ih dočekujemo i nudimo im kavu, čaj i rakiju, a na kraju predstave ih počastimo i kolačima koji su se kuhali, odnosno pekli, tijekom predstave – kazala je Marić.
Predstava “Gnijezdo” prati tri sestre i trojicu braće koji se na godišnjicu majčine smrti sastaju i počinju raspravu o tome šta će uraditi s porodičnom kućom, koja je stara i neuvjetna za život.- Ja igram jednu od sestara, Ginu, koja je jedina na neki način uspjela u životu, završila je fakultet i posvetila se karijeri. Ostali su, osim brata Martina koji živi u Norveškoj, ostali zatočeni u prošlosti i dok ne riješe neke stare razmirice i tajne koje ih tište, ne mogu krenuti dalje. Nisam imala osjećaj da idem na posao, nego na druženje s dragim prijateljima, a takav je osjećaj na svakoj izvedbi ove predstave – rekla je Marić.
Istaknula je kako je fenomenalan osjećaj na tako poseban način povezati se s publikom, pogotovo jer znamo da su svi morali jednom u životu doživjeti porodičnu svađu zbog raspodjele imovine.
– Neki su zbog takvih stvari prekinuli svaki kontakt s braćom ili sestrama. Publika emotivno doživljava ovu predstavu, što se osjeti odmah prateći njihove reakcije – od iskrenog smijeha do glasnog plača. Mnogi od njih imaju potrebu porazgovarati s nama, zagrliti nas i podijeliti svoju priču, koja je slična našoj u predstavi. Možda smo ovom predstavom uspjeli pomiriti neke obitelji, jer su shvatili da su povezanost i ljubav među braćom i sestrama najvažniji u životu. To je ono što život ispunjava srećom i osjećajem da pripadamo negdje i da nismo sami na ovom svijetu, a ne materijalne stvari koje na kraju života ne možemo ponijeti sa sobom – naglasila je Marić.
Ovaj projekt je bio svojevrsna prekretnica u njenoj karijeri, jer je drugačiji od svega što je dosad radila.
– Nakon ovoga postala sam sigurnija na sceni i vjerujem da se mogu izvući u svakoj nenadanoj situaciji tijekom izvedbi. Nerad je smrt za glumca. Najvažnije je stalno biti u glumačkoj formi, igrati različite uloge i istraživati – poručila je Marić.
Svaki projekt i svaka nova uloga je posebno iskustvo, iz svake naučiš nešto novo i otkrivaš u sebi neke nove emocije, kazala je Marić.
– Često iznenadim samu sebe nekim reakcijama na danu situaciju. Sa svakim novim projektom glumac raste i razvija se. Želim što više zanimljivih uloga, putovanja, druženja, upoznavanja zanimljivih ljudi i predivnih procesa kojih ćemo se uvijek sjećati s ponosom i osmijehom – rekla je Marić.