PODIJELI

Trijumf igre nad nominalnim mukama

SVE O ZENAMA_final_poster
Plakat predstave

Obnova predstave nije samo implicitan repertoarni signal o produkcijskim kapacitetima nekog kazališta kojim se želi uskrisiti neka predstava i produžiti joj se život na sceni. Obnova može biti i legitiman i promišljen čin kojim se želi provjeriti kako ona nakon jedne vremenske distance funkcionira u izmijenjenim okolnostima. Nakon osam godina Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru odlučilo se ponovno postaviti na scenu komad Mire Gavrana Sve o ženama. I našlo sve u velikoj dvojbi. Kako okarakterizirati predstavu koja je u odnosu na onu iz 2006. doživjela neizbježne izmjene. Je li riječ o premijeri, obnovi ili premijernoj obnovi (iako se ova se posljednja sintagma opire zdravoj teatrološkoj logici)? Krenimo redom. Od prvobitne glumačke postave koju su sačinjavale Sanda Krgo Soldo, Ivana Župa i Jelena Kordić Kuret preostala je samo ova posljednja. Ona je najzaslužnija što će publika imati prigodu ponovno gledati sjajnu Gavranovu malograđansku komediju, koja u znalački vođenoj dramaturgiji, nudi fantastičan potencijal za glumačke transformacije. Njena ogromna glumačka energija bila je spiritus movens cjelokupnog procesa, koji su jednodušno poduprle Nikolina Marić i Angela Bulum. Ta sinergija potentnog teksta, velike želje u traganju za novim glumačkim sredstvima i neizbježne reaktualizacije cijelog komada u ovom vremenu, rezultirala je jednom novom glumačkom pozlatom na čvrstom i nepromjenjivom redateljskom konceptu Roberta Raponje. Dakle, taj je koncept ostao temelj za glumačku nadogradnju, pa sve pripadajuće jezične, dramaturške ili stilske preinake funkcioniraju kao pametno izabrane varijacije na temu koju je još prije osam godina osmislio sam Raponja. Ovo izdanje Sve o ženama nudi izniman dijalektološki potencijal vrlo vješto integrirajući različite argoe i slengove: od zapadnohercegovačkog, mostarskog, dubrovačkog, dalmatinskog do zagrebačkog, čime je znatno obogaćen lingvistički sloj predstave.

Arhitektonika komada je sačuvana. Nije ni moglo, ni trebalo drugačije. Jer to je Raponjin projekt. Možemo promijeniti prozore, zavjese ili staviti novu fasadu, no to je i dalje ista zgrada. Čvrsta i neoboriva. U novom ruhu, koje na sreću nije carsko, nego autentično glumačko, kako to obično zna ponuditi najizvođeniji hrvatski dramski pisac u svijetu.

Drama je pvi puta izvedena 2000. u izvedbi Epilog Teatra u Zagrebu. Od tada je taj komad imao više od 30 premijera širom svijeta: od Zagreba, Sarajeva, Buenos Airesa, Mostara, Rio de Janeira, Mumbaija, pa do Krakova, Praga, Bratislave, Ljubljane, Varšave, Augsburga… U veljači 2012. postavljena je i na newyorškom West Endu u produkciji Store Front Production i Gallery MC. Drama je prevedena na engleski, njemački, ruski, češki, slovački, poljski, portugalski, španjolski, litavski, latvijski, slovenski, talijanski, ukrajinski i rumunjski jezik. U izvedbi Teatra Ludowy iz Krakova, na „Festivalu suvremene dramaturgije“ u poljskom gradu Zabrze osvojila je 2006. GRAND PRIX.

Konačno ove je godine ovaj Gavranov komad stigao do Daily Teatra pri Sveučilištu La Verne u Los Angelesu, te do Pariza gdje je odigran u koprodukciji Compagnie du Soir i Funambule Teatra na Monmartreu. Komad portretira petnaest ženskih karaktera svih generacija i to u pet različitih priča koje se uzajamno isprepliću: dvije sestre koje su godinama posvađane zbog čovjeka kojeg su obje voljele, a u svađu je upetljana i njihova majka, dvije prijateljice čiji odnos zapada u krizu pojavom treće, tri tajnice koje želi napredovati u svojoj karijeri, tri starice u domu umirovljenika, te tri djevojčice koje idu zajedno u vrtić.

Ova za glumice uvijek uzbudljiva i poticajna karakterna i situacijska raznovrsnost korenspondira s jednako šarolikim izborom mjesta odigravanja radnje, što daje jamstvo kako će je mostarska publika prigrliti i u novom ruhu.

Komad s ovakvim svjetskim referencama s novim/starim glumačkim lavicama donijet će na pozornicu HNK Mostar razigranu,pitku i britku, ali nedvojbeno uvijek rado gledanu predstavu. A to je najbitnije. Bez obzira je li riječ o obnovi, premijeri ili premijernoj obnovi…

Dragan Komadina

NEMA KOMENTARA