U 91. godini života preminuo je Veselko Koroman. Nije nas napustio, jer pjesnik je “stariji od vremena” i njegovo je vrijeme uvijek. Kao autentičan, istinski pjesnik svoj je život proveo u jeziku iz kojeg nam je u nasljeđe ostavio poeziju koja svjedoči čovjeka, vrijeme i habitus u kojem je boravio. Njegovo je mjesto više od zavičaja – “Bit ću negdje” – glasi naslov njegove posljednje zbirke pjesama povodom koje je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Mostaru u listopadu 2022. godine održana književna večer posvećena velikom pjesniku i samozatajnom čovjeku. Kako je sam spomenuo, u takvim prigodama obično pročita jednu svoju pjesmu. Tu je večer pročitao dvije.
O pjesniku su tada govorili prijatelji akademik Miroslav Palameta, povjesničar Ivo Lučić i ravnatelj Kazališta Ivan Vukoja.
“Kada čitam Koromanovu poeziju zapitam se iz čega, iz kojeg stanja, iz koje pozicije govori njegov lirski subjekt. U koja ga područja ljestvice zanosa odnosi njegov pjesnički eros. Puke veselosti nema ni u naznakama, nema ni egocentrične autorefleksivnosti zagledane u vlastitu genijalnost, nema ni strastvene naivnosti niti maštovite energičnosti. Bilo kakav oblik političnosti ili angažiranosti potpuno je stran njegovoj poeziji”, kazao je Ivan Vukoja.
“Od prvoga susreta doživljavao sam ga kao pjesnika nad pjesnicima i kao neku vrstu svećenika. Svojim izgledom, stavom, ponašanjem i sadržajem svoga govora, a posebno svojim pjesmama nadmašivao je i najpoznatije svećenike koje sam poznavao i sretao”, rekao je Ivo Lučić.
Miroslav Palameta osvrnuo se na pjesnikove filozofske temelje:
“Koroman je obilježio visoke domete hrvatskog pjesništva, od sredine prošlog stoljeća do danas. Koromanova poezija izvire iz suprotstavljenosti čovjeka i svijeta. Bez namjere opisivanja i poučavanja, bez nakane davanja odgovora na postavljena pitanja, njegove pjesme samo u svojim jezičnim kristalizacijama zasnivaju svoju izvornost, svježinu i lakoću, svoju suvremenost i svevremenost. Jasnoća i transparentnost izraza u posljednjoj knjizi, gdje Koroman uspoređuje čovjeka s nezrelim plodom koji ide svojoj zrelosti i sazrijevanje koje prihvaća vlastitu konačnost, podrazumijeva autentičnost egzistencije”.
Veselko Koroman velik je pjesnik i njegova će poezija zasigurno biti utkana u vrhunce hrvatskog pjesništva, ali i u kulturni i nacionalni identitet jednog naroda.
“Nastanjen u svemu,
napokon, lišen si briga svih.
Lete ptice, i neka lete.”