KAZALIŠTE.HR: Začudno kazališno iskustvo

Piše: Tomislav Kurelec | KAZALIŠTE.hr | 13. svibnja 2019.

Originalni članak dostupan je ovdje >>>

Autorski projekt Marine Petković Liker Gnijezdo proglašen je najboljom predstavom na festivalu Dani Jurislava Korenića koji je u prosincu prošle godine po treći put održan u Sarajevu, a okuplja odabrane predstave iz svih zemalja nastalih raspadom zajedničke države. Pokrenut je u čast poznatog redatelja, utemeljitelja MESS-a, najcjenjenijeg međunarodnog teatarskog festivala u nekadašnjoj Jugoslaviji, a i dva važna sarajevska kazališta – Kamernog teatra 55 i Pozorišta mladih. Gnijezdo je nagradu zaslužilo originalnošću kojom Marina Petković Liker dosljedno nastoji uspostaviti drugačije odnose između glumaca i publike, što je najradikalnije i najdojmljivije uspijevala u predstavama izvođenima izvan uobičajenih kazališnih prostora, od kojih je posebno inventivna bila Ni prijatelj ni brat, igrana u (redateljičinom) privatnom stanu za desetak gledatelja.

Zato je bilo posebno zanimljivo kako će se njene zamisli ostvarivati u etabliranoj nacionalnoj kazališnoj kući. Da i u tim okvirima autorica znatno odstupa od uobičajenih rješenja, bilo je publici gostovanja u Gavelli jasno od samog ulaska u dvoranu, koji je za svakog od gledatelja bio njegov vlastiti početak predstave. Gledalište je bilo osvijetljeno, između nekih sjedala usađen mali stol s ponekom šalicom, kockama šećera, a cijelim se prostorom kreću ljudi iz predstave nudeći kao dobrodošlicu čaj, kavu ili rakiju. Marina Petković Liker, koja potpisuje i scenografiju, pozornicu je napučila pomalo ofucanim komadima namještaja da bi ukazala na derutnost stare kuće, potenciranu u prvom planu velikim lavorom u koji kapa kišnica kroz pukotine na krovu. U tom prostoru, izvodeći vlastitu glazbu, poseban ugođaj stvara Bojan Beribaka za kojeg tek kasnije saznajemo koje lice tumači u predstavi.

Prije razvitka radnje ostali glumci interpretiraju pjesme Marka Tomaša i time gledateljima prenose duhovnu klimu iz koje se stvara obiteljska drama. Nju je Marina Petković Liker zamislila kao okvir koji usklađuje glumačke autorske i interpretatorske zamisli, stvarajući cjelinu koja funkcionira slično improvizacijama u jazzu. Taj se okvir međutim ne gradi na Tomaševom tekstu nego ga u suradnji s redateljicom stvaraju glumci koji iz raspoloženja koje stvara Tomaševa poezija, vlastitih iskustava, odnosa prema društvenoj situaciji i političkim okolnostima, a i odnosa prema ratu kojeg su proživjeli, stvaraju likove šestero braće i sestara koji su se našli na obljetnicu majčine smrti. Pritom se i ona pojavljuje na pozornici, nevidljiva njima, ali ne i publici. To je neobičan pomak iz prividno realistične situacije u kojoj njeni potomci odlučuju što će napraviti s obiteljskom kućom koja se raspada, a i još jedan pokazatelj originalnosti predstave koja svoja značenja nastoji gledatelju prenijeti na neočekivan, često i neverbalan način.

Ipak, ti vanjski događaji i situacije tek se naziru u pozadini kao elementi koji su utjecali na formiranje svakog od članova obitelji. Međutim, u njihovim životima prožetima nezadovoljstvom koje povremeno eskalira u sukobe čini se da su važniji sporovi oko toga da li popraviti crijep da zaustave prokišnjavanje, što zapravo inicira raspravu o tome da li popravljati ili prodati trošnu kuću, ali isto tako i kuhanje juhe koja podsjeća na nekadašnje zajedničke obroke i na to da unatoč sukobima još postoji i neka bliskost i tragovi ljubavi među braćom i sestrama, sada sklonima čak i žestokim sukobima. Ujedno miris juhe podsjeća barem dio gledatelja na njihova nekadašnja obiteljska okupljanja, a publici uz uobičajeni auditivni i vizualni kontakt s izvođačima nakon okusa napitaka na početku (ali i tijekom) predstave dodaje i mirise. To na neki način približava gledatelja izvedbi, tretirajući ga gotovo kao gosta na obiteljskom okupljanju u kojem se glumci pretvaraju u bliska lica koja publika počinje doživljavati možda čak i više kao znance nego kao interprete.

Tome pridonose i svi članovi ansambla – Miro Barnjak, Bojan Beribaka, Angela Bulum, Jelena Kordić Kuret, Nikolina Marić, Jadranka Popović Miljko i Ivan Skoko, dojmljivo kreirajući vrlo različite karaktere, njihove osjećaje i motive ponašanja. Uz to, vjerojatno da bi ta lica (koja su najvećim dijelom sami stvorili) učinili što uvjerljivijima, govore gotovo privatno, što možda može sugestivno djelovati u komornom, nekonvencionalnom prostoru igre, ali su gledalište i pozornica Gavelle ipak preveliki za potpuno stvaranje takvog intimnog kazališnog doživljaja, pa su neke od replika ostale nerazgovijetne. Ipak, bez obzira na to što izvedba Gnijezda u za nj ne posve prikladnom prostoru Gavelle nije mogla u potpunosti ostvariti sve potencijalne vrijednosti ove originalne predstave, bilo je to gostovanje vrijedno pozornosti i začudno kazališno iskustvo.

Režija i scenografija: Marina Petković Liker
Dramaturg: Dragan Komadina
Autor Glazbe: Bojan Beribaka
Asistentica scenografkinje: Ivana Radić

Igraju:
 Miro Barnjak, Bojan Beribaka, Angela Bulum, Jelena Kordić Kuret, Nikolina Marić, Jadranka Popović Miljko, Ivan Skoko

 

Rezervirajte ulaznicu

Cijene ulaznica:
  • Redovita - 10 KM
  • Učenici, studenti, umirovljenici i nezaposlene osobe - 5 KM
  • Studenti i nastavno osoblje Sveučilišta u Mostaru mogu koristiti besplatne e-Vaučere (kliknite ovdje za više i informacija o e-Vaučerima)
Ulaznice možete rezervirati na dva načina:
  1. Pozivom na broj 063/019-019
  2. Porukom preko Facebook Messengera (kliknite ovdje za otvaranje Messengera)
Rezervirane ulaznice potrebno je preuzeti najkasnije 24 sata prije početka predstave! Za sve dodatne informacije možete nas kontaktirati svakim radnim danom od 9 do 17 sati na donji broj telefona ili adresu e-pošte: