Nakon nekoliko klasika Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru vratilo se suvremenom dramskom tekstu – i to komediji. „Zov divljine“ autorice Kristine Kegljen promišljena je i pitka komedija sa ženskim likovima u središtu radnje koja propituje snagu i krhkost feminiteta. U ovom slučaju umjesto četvrte prijateljice imamo gay prijatelja koji unosi dodatnu dozu dramske napetosti i komike u najboljem smislu jer se prepliću ženske i muške energije. Ivan je odlučio napraviti razvodnu zabavu, odnosno izlet i kampiranje u šumi gdje će on i njegove prijateljice naći svoje iskonsko „ja“. Anita je princeza koja se razvodi, Marina je opsjednuta društvenim mrežama, Željka je imala aferu s prijateljičinim mužem, a Ivan je usmjeren na zen, mindfulness i new age paradigme. Nakon dugo vremena prijatelji se sastaju i ono što je trebao biti tulum polako postaje otvaranje starih i novih peripetija – šuma ih svojom divljinom i mistikom tjera da se okrenu k sebi, te usprkos površinskom sloju bezbrižnosti i nehajnosti, oni otkrivaju svoju iskonsku snagu, feminitet i slobodu. Dramaturška nit koja na površini gradi komediju i razigranost, u podtekstu krije strukturu toplih ljudskih priča s kojima se svi možemo poistovjetiti. Kôd komedije karaktera koji se na prvo čitanje otkriva kroz tipske likove koje možemo brzo prepoznati i smjestiti u ladicu nije sve što ovaj tekst nudi. Fino tkanje priče o prijateljstvu, ženskoj snazi i hrabrosti, empatiji i solidarnosti čini „Zov divljine“ prijemčivim komadom koji će publika voljeti, a repertoar HNK Mostar obogatiti za još jednu komediju suvremene dramske autorice. Razlog tome je i promišljena, pedantna i inteligentna režija Tamare Damjanović koja osjeti svaki dah glumica i glumaca, a pri tome gradi ritam i strukturu predstave matematički precizno. Kao i svaki proces i ovaj je imao svojih izazova i predstava je nastala u jako kratkom vremenu, ali zajednička pozitivna energija cijelog tima i ansambla predstave poseban je komad u mozaiku ove pitome divljine.

Anita Milićević